VRT GLINENIH GOLUBOVA

Ćazim Sarajlić

VRT GLINENIH GOLUBOVA


Godina izdanja: 2016
100 stranica
meki uvez
ISBN: 978-953-58605-5-6
Cijena:

Ovo je knjiga-spomenar, sastavljena iz kolumni pisca objavljivanih u Oslobođenju, Frontu slobode i drugim glasilima, a posvećena je gradu i građanima Tuzle. Oni koji je budu čitali naići će na mnoge zanimljive događaje, prisjetiti se nekih ljudi koji su u Tuzli živjeli ili žive, pojava, događaja. U pitanju su crtice iz života jednog grada. Sarajlić navodi imena i prezimena, često bez uljepšavanja, kaže onako kako je u tom trenutku mislio da treba. Osjeti se ta iskrenost u svakom retku nevelike ali zanimljive knjige "Vrt glinenih golubova". Sarajlić kritikuje, opisuje i ružne stvari ali on to može, može iz razloga jer je jasno koliko Ćazim Sarajlić voli svoj rodni grad, te osjeća potrebu i misli da ima pravo da kaže baš onako kako jeste.

O autoru:
Ćazim Sarajlić je rođen u Tuzli 1948. godine, gdje je završio osnovnu školu i gimanaziju, a od 1968. do 1973. godine studirao je na Filozofskom fakultetu u Beogradu, gdje je apsolvirao na grupi filozofiju, a bavio je esejestikom i likovnom kritikom.. Umjetnik – slikar i pisac, godinama je bio na čelu Međunarodne galerije portreta, koja je i dalje ostala stjecište portretista iz cijeloga svijeta. Umro je u Tuzli 21.7.2017.g.

Tekstove je objavljivao u beogradskom studentu, Oslobođenju, Jugoslovenskoj reviji Oku, Studentu, Radio Tuzli, Frontu slobode, Odijeku...

Odlikovan je Ordenom viteza za umjetnost i književnost Ministarstva za kulturu i komunikacije Republike Francuske 2008. godine. Dobitnik je plakete Opštine Tuzla 1983. godine. Autor je više monografskih izdanja: Likovno stvaralaštvo Tuzle 1945-1980, monografije Mensur Dervišević, retrospektivu Dragiša Trifković, Kosta Hakman, Ismet Mujezinović, Šigo Sumerker, Nezir Čorbić, Safet Zec i Mersad Berber. Osnivač je manifestacija, Sunčanih 99, Tuzlansko ljeto i Međunarodnog festivala dokumentarnog i kratkometražnog filma u Tuzli. Izlagao je na samnostalno na izložbama u zemlji i inostranstvu

Više:
"SLUTIM NEKU PREVARU" "Da bi vršio valjano svoj zanat, pisac mora imati mogućnost da bude u neku ruku disident, pa čak i defetist, u odnosu na državu i institucije, na naciju i autoritete. On je 'razmetni sin' koji se vraća svom očinskom ognjištu samo da bi mogao od njeg ponovo otići. Negacija je njegov familijarni oblik prihvaćanja svijeta." Tako je govorio Miroslav Krleža, a pribilježio Predrag Matvejević – negdje na tim zasadama, iz tih korijena, izrasla je i knjiga "Vrt glinenih golubova" Ćazima Sarajlića. Knjiga je to puna slutnje, gotovo proročkih uvida i vrlo utemeljenih spoznaja, vizionarska i sanjarska bilježnica ispunjena kristalno jasnim zapažanjima, knjiga prožeta čežnjom, sjetom, boli i ljubavlju. Prema čovjeku, prije svega, ali i prema zajednici u kojoj živi, narodima medju koje se ubraja, prema gradu i zemlji u kojima obitava. Ova knjiga ujedno je i mala antologija lica i pojava u jednome gradu – konkretno Tuzli – to je i životopis njenih žitelja, hodogram njihovih života i sudbina. "Vrt glinenih golubova" panoptikum je ideja, pogleda i dogadjanja jednoga podneblja i vremena, gotovo povijest u malom, ili barem isječak te historije koju smo svi proživljavali, a sve to sažeto u formi novinskih zapisa – kolumni tokom jednog desetljeća nakon kojega ništa više nije bilo kao prije. Ćazim Sarajlić u njima nas upoznaje sa onim što se u tom periodu dogodilo, onim što smo i sami zapazili ali smo, u vrevi, hitnji i izmjeni turbulentnih dogadjaja to nekako zaboravili, potisnuli i prenebregnuli, on nam podastire te začudne činjenice naših života kroz optiku pažljivog i oštroumnog promatrača i otkriva i prikazuje nas same kakvi jesmo, a ne bi baš željeli žarko da se to o nama sazna. Jer, kako to ingeniozno zapaža veliki njemački dramatičar i revolucionar ne samo teatra, Georg Buechner, replikom Camille u "Dantonovoj smrti" , briljantnoj drami napisanoj prije gotovo dva stoljeća: „ Kad bismo jednom skinuli maske, onda bismo, kao u nekoj sobi sa zrcalima, vidjeli svuda sve same prastare, bezbrojne neuništive blesave glave i ništa više, ništa manje. Razlika nije tako velika, svi smo nitkovi i andjeli, glupani i geniji, i zapravo sve ujedno. Sve te četiri stvari nalaze dosta mjesta u jednom istom tijelu, nisu one tako široke, kao što mi to sebi uobražavamo. "To razobličenje krinki, to je onaj "čas anatomije" na koji nas poziva ova knjiga i njen autor. Sarajlić u svojim kolumnama na to upozorava, kao da vjerno slijedi trag Buechnera: "Rodjeni smo i odrasli u tamnici pa više ne primjećujemo da čučimo u rupi, okovanih ruku i nogu i začepljenih usta…"

"Vrt glinenih golubova" nedojbeno je i svojevrsni hommage Tuzli i njenim stanovnicima – živima i mrtvima, onima tu rodjenim ali i onima koji su se ovdje, kraće ili duže, zadržali, ovdje živjeli i stvarali. Knjiga će vas podsjetiti na čitavu plejadu umjetnika, odvjetnika, liječnika, pisaca, glumaca, političara, sportaša, muzičara, novinara, znanstvenika ali i onih manje poznatih lica koja su, svaki u svoje vrijeme i na svoj način, utisnuli osobeni pečat životu grada. Pred vama se otvara Tuzla kakvu niste znali, vidjena očima slikara, likovnog kritičara i zaljubljenika u kist i paletu, jer to po vokaciji Ćazim Sarajlić prvenstveno jeste, ali i čovjeka vrlo vještog i spretnog, angažiranog polemičara vičnog baratanju riječima. Knjiga ga donosi bez ostatka – kao humanista visokih moralnih načela, sanjara ali i nekoga tko čvrsto stoji na zemlji, uočava što se krije iza mutnih i često neprozirnih koprena bujice riječi što stiže iz samoproklamiranih "centara moći i jedine održive, svete istine", iz usta novih "gospodara svijeta" i mračnih spodoba što pretendiraju biti "novi, stari bajraktari". Sarajlić sve te floskule promptno i nemilosrdno ogoljuje: "Danas u Tuzli kao i diljem zemlje došli su neki novi bajraktari. Oni na svojim zastavama razvijaju čudne poruke. Pod svoje bajrake okupljaju narod. Usta su im puna svetih obećanja, novih, svjetlijih puteva. Noć se uveliko nadvila nad tuzlanskom kotlinom. Strah me hvata od ponoćnih bajraktara današnjih. Mir našim strastima, plemenskim pogotovu." Pisano je to u predvečerje noći što će tamom oviti godine koje dolaze, u sarajevskom "Oslobodjenju" krajem marta 1991. godine. Ili, onaj tako bolno otrežnjavajući pasus o Europi, utopiji i nadi raspršenoj u strahoti zbilje, zauvijek: "Prije nego nas je zadesila ova velika nesreća, svi smo u ime novog vremena, novog kvaliteta života, svoje misli okretali Evropi. Danas nas je ta Evropa umilno, kurvanjski ostavila nama samima, našim krvoločnim strastima. Jedino što nam je dopustila, jeste da postanemo najveći nomadi na prelazu u novi vijek, novi za tu istu Evropu, ali za nas vijek gladi, siromaštva, prognanih, uniženih, zastidjenih…" Nije li već pomenuti Krleža, u svom čuvenom eseju "Evropa danas" iz 1935. godine, kategorički ustvrdio: "Od najmračnijih ljudožderskih dana o zvijezdama, o bolestima, o životnim tajnama i pitanjima Evropa, po svoj prilici nikada nije znala više, nego što znade danas, i znajući danas više, no što je ikada znala, a sumnjajući u sve što zna, Evropa danas ne zna što znade i pojma nema što hoće. "Pa tako ne zna što hoće i što bi trebalo učiniti ni u godini kada Sarajlić piše navedeni tekst: "Front slobode", konac decembra 1992. godine. I, samo još jedan citat iz knjige, odlomak koji i nju i autora donosi u njihovoj punoj intimi, razgrće njihovu nutrinu, zrcali kroz odbljesak ljubavi odnos prema Bosni: „ Bosna, to je danas velika suza na starom, bezobzirnom i bezobraznom licu stare dame Evrope. Bosna je danas najveći svjetski zid plača u čije temelje svijet nemilosrdno baca nevina, živa tijela dobrih i plemenitih Bošnjana. Bosna je mala, lijepa i nesretna zemlja, kojoj su gospodari rata i mira odredili sudbinu rata, sudbinu mesa i krvi, zemlje i neba. Bosna, to je danas najusamljeniji stećak na evropskoj i svjetskoj livadi zla…". "Front slobode" 16. decembar 1994. godine. Tako o Bosni svjedoči Ćazim Sarajlić, taj njegov zapis kao i mnogi drugi u knjizi "Vrt glinenih golubova" istinit je, bolan, gorak ali iskren iskaz o vremenu iza nas ali i o dobu u kojem upravo sada živimo, nužno je odista postojano voljeti svoju zemlju da bi se o njoj tako mislilo, govorilo i pisalo. Zato ova knjiga i jeste sanjarska, vizionarska, natopljena čežnjom, sjetom i ljubavlju. Što ne isključuje dašak slutnje i uvijek prisutno zrnce sumnje i podozrenja, opreza pred "vječnim i svetim istinama" koje bi da vladaju posvuda i zauvijek. "Slutim neku prevaru…" zapisuje Sarajlić. Nažalost, i u tomu je u u pravu.
br> /Mladen Bićanić/
br> http://bhstring.net/tuzlauslikama/tuzlarije/viewnewnews.php?id=74601

Adresa

Shura Publikacije
Pobri, Ulica Dragi 22
51 211 Matulji - Opatija
Hrvatska

Kontakt

Email: shura.publications@gmail.com
Mob: +385 (0)92 110 55 11
Tel: +385 (0)51 70 91 29

";